neptunalije

...



pustila sam je nedavno
(bolja sam nego što mislim)
nemirnog oka plahu
s kojom sam najbolje znala i plakati i smijati se
drugu ja...

u snijeg

...




Dječak se pred spavanje igrao sa svojom sjenom...
Išarala je njegov lik na zidu,
precrtala glavu kojoj se naklonio između raširenih nogu.
Nagnuo se udesno,
sjena mu je lijevoruka odmahnula,
nagnuo se ulijevo,
gledala je svijet drugim očima.

Prije sna ju je zagrlio ne želeći ostaviti sebe.

Sjena s kojom se dugo smijao to nikada neće zaboraviti.

...



radar se može prevariti ako se leti dovoljno nisko... ili visoko.

VFR let koji se u jednom času pretvorio u instrumentalno letenje,
jer je u tom času (ili više njih) vidljivost bila tako...ah nevidljiva,
nakon što avion izađe iz oblaka
najnormalnije se nastavlja kao vizualni

...pogotovo ako je pilotu sunce pod krilima

...



svaka tessa gleda u nebesa

...

jutros nije bilo brda na uobičajenom mjestu gdje izlazi sunce.
pomaknula sam ga svojom vjerom prema jugu.

...



moje je izbirljivo srce
dugo visilo iznad vrata čekaonice
kao potkova koju nisam znala usmjeriti.

dala sam ga u ruke pjesmama
koje nemaju iskustva
jer sam sama htjela proći jeftinije.

na lošoj slici
ne nalazim mu obrisa
ni najmanje sjene.

ako ga i nemam razabirem ipak nešto;
barem sam trajanje mjerila njime.

...



meni nikad nije dovoljno da me se voli
mene se naprosto mora voljeti na krivi način...

valjda zato od Svijeta uvijek tražim da zanemari moju snagu
i da je ono zbog čega me želi...
što uzima od mene
i što mi neće vratiti

moja osjetljivost...

...

Ptice gaje prema ljudima nepovjerenje kojemu nema premca u boji njihova perja.
To je puno dublja, naježena strepnja...
zalog za poluzatvorena usta
glas bez sluha
i sluh bez glasa...

Jer lovci s lovačkim šeširom i utaknutim perom i ne raspoznaju ptice u šumi.
Iznova im se čude kao da ih nikad prije,
oh, nikad prije,
nisu ustrijelili...

No postoje šume u kojima žive ptice koje se i ne mogu ustrijeliti...
Njih je moguće uloviti jedino na lijepak za slavuja.
Ali..
Ali to će samo uvećati njihovu strast njihanja na vjetru.
Na tren primirene, poželjet će se opet zaljuljati snažno na ljuljački vjetrova,
snažno,
toliko snažno da se mogu okrenuti same od sebe
i tako, donekle, izbaviti
...od sebe.

Pogledat će gore i bit će im jasno...
Tamo gdje je krenula tvoja crvena sandala... tamo je duša.
______________________________________________________________________


Budi ko ptica sa severnih mora,
Stanovnik magle i ostrva leda,
Što peva žudno izmeđ lednih gora,
Ne pitajući da l je kogod gleda,
I da l je sluša; i sred mrtvog dola
Celoga veka zvonku pesmu vije
I najzad umre - bez imalo bola
Što joj pesmu nikad niko čuo nije
(J. Dučić)