blijedoplavi ženski rukopis

o Alisi sam pisala puno puta...
recimo... pisalo je:

Jednog davnog jutra kad je Alisa odrasla,
gledala sam u muške otiske prstiju koji su ostali na staklenoj plohi zrcala
dimenzioniranog za usamljeničko pranje zuba.
Je li moguće da sam ga preopteretila?


a negdje drugdje je pisalo:


- I've found my muchness.

i čak nisam morala pasti u zečju rupu, jer...
imam taj životni feler da potpuno nehotice izbjegnem zorolovke.


na trećem mjestu je pisalo:

moderne Alise u svojim jutrima uvijek odu u plavo
slijedeći samo sebe
po vlastitom jarbolu htijenja


na četvrtom:

Mogla sam jutros naknadno utrnuti boje...
Često to činim... jer mogu...
Demonstracija moje moći nad izgubljenom Alisom.


na petom sam naslikala Alisu za odrasle.


nabrojala sam ih deset... tih Alisinih mjesta

jer štogod bilo
ovdje će uvijek vrijediti da - nemujne su sasvim bile zorolovke.


no jutros...
jutros sam odlučila pogledati kako stvar funkcionira iz drugog ugla

i osjećala sam se mujno...

toliko mujno da bih gotovo mogla reći da primam narudžbe...



za six impossible things before breakfast


ofkors.